12.12.2021. RASPOR (Ćićarija)

12.12.2021. RASPOR (Ćićarija)

Plan izleta:
08.00 – okupljanje na Vratima Jadrana (sjever)

08.30 – pokret via: tunel Učka, izlaz Lupoglav, skrećemo desno za Lanišće, obilazimo Lanišće, prolazimo kroz Račju Vas i eto – Rašpor.

09.15 – smještamo aute tako da nisu na prolazu, pripremamo se za polazak.

09.30 – krećemo polako po pp210 put vrha Gomila.10.00 – prvih pola sata idemo po pješačkom markiranom putu, potom izbijamo na makadamsku cestu koju gazimo cca 15 minuta.

10.15 – dolazimo do križanja s pp 200 (IPP) – tu se “skidamo s ceste” i krećemo po trasi pp200 uzbrdo. Uspon je dosta strm, ali staza je dobro položena, iz šume izlazimo na zatravnjeni obronak po kojem idemo uzbrdo.

10.45 – na Vrhu smo – cca sat i pol, maksimalno 2 sata od Rašpora.11.00 – s vrha nam se još ne ide – pogled je savršen (ako je pogled) – vidi se Triglav, Cres, Učka, Velebit, Poreč – ma cijela Istra… Snježnik i Snežnik, Obruč skroz u daljini na istoku, a Žbevnica nam je u susjedstvu.

11.30 – svemu dođe kraj, mora se nizbrdo – imamo dvije mogućnosti:A – nastaviti Istarskim planinarskim putom (pp200) prema Orljaku, pa onda nakon 1 sat skrenuti desno na pp220 koji nije označen na kartama ali jest u prirodi – tim putom u

12.30 dolazimo u podnožje Rašporskog kaštela. Penjemo se 15 min uzbrdo i dolazimo do “čuke” obrasle borovom šumom a u njoj skriven kaštel. U njem skriven Rašporski kapetan (Kapitano di Raspo) Balbo koji upravo piše izvještaj o upadu konjanika Vuka Frankopana Tršaškog iz Muna na područje Račje Vasi…B – idemo natrag putom kojim smo došli, ali nastavljamo makadamskom cestom ponovno do podnožja Rašporskog kaštela.

12.30 – dalje je isto kao pod (A).

13.15 – krećemo s Kaštela put Rašpora.

13.45 – eto nas u Rašporu.Ako je još rano za poć doma imamo dodatnu zanimaciju –14.00 – iz Račje vasi idemo prema Gomili.

14.30 – skrećemo lijevo do zanimljive pećine Sv. Jelene.

14.45 – vraćamo se u Račju Vas. Vuka Frankopana odavno nema, a nema baš ni drugih stanovnika… Sad je već vrijeme za doma – može se u Lupoglavu sjesti na kavu.

VODIČ: Damir Konestra 098 338 005

PRIJAVA ZA IZLET: Na mobitel vodiča, ili putem vibera u grupi “Tuhobić”. OPREMA: Obuća i odjeća za hladnije vrijeme s mogućnošću kiše (kabanica ili najlonski pončo u ruksaku), gamašne su također poželjne, u autu rezervna suha odjeća, štapovi (dobro će doći na usponu i silasku).

Na vrhu Gomile je žig i upisna knjiga pa ponesite svoje dnevnike.

IZJAVA: Svatko dolaskom na izlet potvrđuje svoju psihofizičku spremnost za sudjelovanje na izletu. Tijekom izleta slušaju se upute vodiča.

DOPUNA: Izlet će se odgoditi samo u slučaju većeg nevremena – pratiti obavijesti (Viber/FB) tijekom subote! 

PRIJAVA ZA IZLET: Na mobitel vodiča, putem vibera u grupi “Tuhobić” ili putem forme.  

[ngg src=”galleries” ids=”1″ display=”basic_thumbnail” thumbnail_crop=”0″]
Brdo Katarina – Veli Vrh

Brdo Katarina – Veli Vrh

Devet je sati, nedjeljno jutro i nas dvadesetak članova i jedan koji nije (još!) član kreće s okretišta autobusa broj 4 na Braščinama u obilazak i istraživanje brda Katarina. Ova zelena oaza nadomak grada, poznata je po brojnim vojnim utvrdama i građevinama i za većinu nas bila je do danas gotovo nepoznata. Ostavljamo Braščine i predivan (iako maglovit) pogled na Rijeku iza sebe i zaranjamo u ovo neotkriveno zelenilo. Na prvom križanju slušamo kratko povijesno predavanje o bunkerima i vojnoj važnosti brda Katarina kroz povijest pa nastavljamo stazom dublje u šumu. Nakon kraćeg hodanja izbijamo na drugu stranu brda gdje nas obara s nogu pogled na Orehovicu, Pašac i predivni kanjon Rječine. 

 

 

Da je vedrijeg vremena vidjeli bi i grobničke Alpe, ali ne možemo imati baš sve. 🙂 Duž većeg dijela staze vidimo ostatke vojnih obrambenih utvrda, a glavnim dijelom puta prolazimo i oko obrambene utvrde Katarina B u koju ćemo nešto kasnije i ući. Vidimo duž puta otvore utvrde, dobro skrivene, koji bi možda nepažljivom prolazniku mogli promaknuti. Nekima od nas umalo i jesu. 🙂 Staza je dobro označena planinarskim markacijama kao i markacijama riječkih šetnica, ali mi smo se naravno pouzdali u našeg vodiča.

Pogled na kanjon je očaravajuć. Stižemo nakon nešto više od sat vremena laganog hoda do Velog Vrha. Tu je mjesto za ćakule, zalogaje, gutljaje i grupno fotkanje. Većina nas je ugodno iznenađena mogućnostima koje pruža ova šuma toliko blizu grada. Sve u svemu razmjenjujemo dojmove o Velom Vrhu, slušamo i druge planinarske priče, a sve s pogledom na Grad Grobnik. I dalje je maglovito, ali temperatura je dosta visoka iako je tek polovica veljače.

Krećemo prema utvrdi Katarina B. Nakon kraćeg vremena ispred samog smo ulaza u utvrdu. Ako vam nije poznato gdje se ulaz nalazi dosta je dobro sakriven i stopljen s okolišem pa se ranije raspitajte. Dobivamo plan utvrde, stavljamo čeone lampe i spuštamo se stepenicama unutra. Neki su zbog pretijesnog prostora okrenuli leđa par koraka nakon ulaza i otišli nas pričekati na zraku.

Utvrda je kružna,  u njoj je moglo boraviti i do 150 ljudi, hodamo i zamišljamo kako im je moralo biti unutra s obzirom da je naših dvoje pobjeglo vrlo brzo van. Mi “hrabri” prošli smo cijelu utvrdu i zavirili u svaku prostoriju.
Na kraju se spuštamo do glavne zgrade ove utvrde pa malo dalje od starog libanonskog cedra i s maglovitim pogledom na Rijeku imamo trenutak za drugo grupno fotkanje. Tu se pomalo opraštamo od brda Katarina i vraćamo se prema autima. Napravili smo kružnu turu, razgibali se, podružili i vidjeli i čuli štošta novo, a stižemo i kući na ručak.
Zabavna i poučna nedjelja s Tuhobićem!

Ljudi, Veli Vrh vas čeka,  to je pravo zeleno blago do kojeg vozi i gradska linija autobusa.

Želite nam se pridružiti na nekom od sljedećih izleta? Bacite oko na raspored izleta i javite nam se. 😉
Galerija:

Redovna dežurstva u društvu su drugu srijedu u mjesecu 18-19 sati

X