Pišu članovi: From Morocco with love

by Edin Badnjević | stu 12, 2024 | Pišu naši članovi

Kraj je mjeseca listopada, i kreće naše putovanje, glavni izlet godine je ove godine bio u Maroko.

Skupilo se nas 18 na aerodromu u Trevisu od kuda nas je čekao direktni let za Marrakech koji je bio naša baza za narednih tjedan dana. Na aerodromu nas je dočekao domaćin Mustafa koji je ispunio sve naše želje koje smo imali za Maroko, a nije da ih je bilo malo. Mini autobusom smo se odvezli u hotel i svi jako gladni krenuli na večeru u snack bar Toubkal, moram priznati, da uopće nismo pogriješili, odmah smo krenuli sa delicijama pravljenim na tradicionalni način u tagine posudi, a to nas je pratilo cijelim putovanjem i razne specijalitete smo jeli, često spremanim na tagine način.

Već drugi dan nam kreće prvi izlet i to trodnevni izlet u pustinjske dijelove Maroka. Putujemo iz Marrakecha preko prijevoja Tizi-n-Tishka koji se nalazi na visini većoj od 2000 metara i to nam je jedna od prvih točaka koje smo posjetili u Visokom Atlasu, a put nas dalje vodi u Ait Ben Haddou, zaštićena UNESCO svjetska baština, a u povijesti je bilo vrlo bitno mjesto na Saharskoj trgovačkoj ruti.

Put je dug i prema svom riadu još prolazimo kroz plantaže datulja, a posebno je lijepo kroz dolinu ruža. Nakon prve noći u hotelu, drugu noć nas čeka noćenje u riadu, tradicionalna Marokanska kuća preuređena u smještajne kapacitete, ima hamam, otvoreni prostor i sve što ima i hotel samo je tradicionalno uređeno. Nakon ugodne noći u svježini planinskog zraka obilazimo fascinantne Dades klisure, serpentine izrađene na tragu puta kojim su se kretali magarci, mjesto za fantastične fotografije.

Put nas dalje vodi u pustinju Merzouga u Sahari, tamo nas čekaju naši domaćini i novo prijevozno sredstvo, čeka nas sat vremena jahanja na devama do kampa u jednoj od oaza. Jahanje je bilo ugodno, zaustavili smo se na dinama da uživamo u romantičnom zalasku sunca u Sahari, nevjerojatno je bilo to doživjeti. Dolazak u kamp nas ostavlja bez daha, među dinama, u zelenilu oaze su smješteni veliki šatori, sve skupa prekrasno i nevjerojatno iskustvo za koje se vrijedilo voziti 600 kilometara. Nakon fantastične večere nas je čekala berberska zabava uz vatru, tradicionalni bubnjevi i pjesma koja je potrajala u noć. Drugi da nas je čekao povratak u Marrakesh, 600 kilometara je potrajalo cijeli dan i svi smo jedva dočekali dolazak u hotel u Marrakechu, a vrijeme se kratilo partijem u autobusu našeg prijevoznika Asfani travels.

U nedjelju nas u 9 sati kod džamije čeka drugi Mustafa, lokalni vodič koji nas je proveo po jako velikom bazaru u starom dijelu Marrakecha, sa njim smo obišli veliki dio tog područja koje zasigurno nije da se ide samostalno barem za prvi put, mreža malih ulica i ogromnog broja trgovina u kojima se može naći svega od igle do lokomotive, a posebno je zanimljivo vidjeti radnje u kojima se proizvodi nešto što se na susjednim štandovima prodaje, pa smo tako imali priliku vidjeti proces izrade berberskih cipela, kovačnicu i berbersku farmaciju.

Nakon toliko turizma, dolazi ponedjeljak, dolazi na red ono zbog čeka smo tu, na red je došlo planinarenje, a cilj nam je 4167 metara visok vrh Toubkal, najviši vrh Visokog Atlasa, najviši vrh sjeverne Afrike. U jutro sa autobusom krećemo u Imlil,  malo mjesto koje je ishodišna točka naše planirane staze, u Imlilu se sastajemo sa našim vodičem Abderrahimom, od milja Abijem, stvari smo stavili na mule i krenuli pravac vrha.

U 24 sata nas čeka dug put, visina koju ćemo prevaliti je 2500 metara, od 1700 m do veličanstvenih 4167 metara i to sve u cca 18 kilometara. Staza je ugodna za hodanje, po putu ima malih trgovina gdje se može kupiti piće i grickalice, a nakon 6-7 sati stižemo u naš dom koji se nalazi na visini od 3200 metara, već tada su neki osjetili što znači visina, kako tijelo reagira na to pa se nisu ni spustili na večeru već su ostali u spavaonicama, a mi koji smo večerali, smo bili oduševljeni hranom, naravno pripremljenom u tagine-u, nakon večere svi smo se uputili na spavanje koje većini nije išlo od ruke, što od visine, što od toga što su pojedini trčkarali u wc.

Budimo se još po mraku, spremamo, doručkujemo i krećemo put vrha, nas 13 se odlučilo okušati u usponu koji je u prvom dijelu poprilično strm pa nastavlja biti samo strm sve do sedla između dva vrha Toubkala, mi smo za cilj imali glavni vrh pa nas je put od sedla vodio lijevo, tu smo probijali visinu od 4000 metara što je većini grupe bila najveća visina na kojoj su ikada bili, stazom, korak po korak, noga ispred noge, stižemo do velikog elementa postavljenog na sam vrh planine, svih 13 koji su se uputili na vrh su i stigli do njega, u veselju si međusobno čestitamo, fotografiramo i uživamo u prekrasnim vidicima na sve strane te se teška srca krećemo spuštati jer znamo da nam je to povratak u stvarnost, spust u dolinu je dugo trajao, ali najbitnije da su se svi spustili sigurno.

Slijedi povratak u Marrakech, noćenje u hotelu i ranojutarnji odlazak na aerodrom i povratak u realnost naših života.

Piše Edo

Pišu članovi: Avantura na Grossglockner

by pdadmin | ruj 5, 2024 | Pišu naši članovi

Autor: Edo

Svake godine planiram jednu uzbudljivu avanturu, a ove godine odluka je pala na Grossglockner, najviši vrh Austrije, visok 3,798 metara, smješten u veličanstvenim Visokim turama. Naš plan bio je popeti ga putem Stüdlgrat smjera.

Putovanje je započelo u petak nakon posla, kada smo krenuli prema Italiji kako bismo izbjegli gužve na tunelu Karavanke. Na samom ulasku u Italiju sjetio sam se da sam zaboravio nešto ključno – vreću za spavanje. Nije bilo druge nego se vratiti po nju, jer bez nje, ova avantura ne bi bila moguća. Nakon što smo se opremili, ponovno smo krenuli prema Nassfeldu, gdje smo prešli u Austriju i vozili se sve do Linza, odakle smo nastavili prema ishodišnoj točki – parkiralištu iznad doma Neues Lucknerhausa. Stigli smo kasno i odmah se spremili za spavanje u autu.

Sljedeće jutro, budimo se rano, spremamo opremu i pripremamo doručak – kajgana uz pogled na naš veličanstveni cilj. Krenuli smo stazom prema domu Lucknerhütte, gdje smo napravili kratku pauzu, a zatim nastavili prema domu Stüdlhütte. Ovdje se staze razdvajaju – jedna vodi preko ledenjaka Kodnitzkees prema domu Erzherzog-Johann Hütte, odakle se ide via normale na vrh, a druga preko ledenjaka Teischnitzkees, našeg odabranog smjera.

Nakon što smo se odmorili kod Stüdlhütte, krenuli smo putem Stüdlgrat-a. Put nas je prvo vodio strmom stazom do platoa pred ledenjakom, gdje smo postavili dereze, navezali se i krenuli ka našem cilju. Nakon prolaska preko ledenjaka, izbjegavajući pukotine, stigli smo do podnožja austrijskog diva. Uspon je bio dobro osiguran i lako se pratila staza sve do mjesta nazvanog Frühstück Platz. Ovdje smo odlučili bivakirati kako bismo doživjeli pravu planinarsku avanturu. Bilo je to iskustvo teško opisivo riječima, ali možda fotografije uspiju dočarati barem dio našeg doživljaja.

Noć je bila mirna, s povremenim buđenjima, kada smo mogli vidjeti svjetla čeonih lampi drugih planinara kako se kreću prema nama. Ipak, mi smo spavali do zore, a tada nas je čekao doručak – savršeno kuhana jaja, dva dana ranije, užitak nakon noći na visini od 3,550 metara.

Nastavili smo prema vrhu, prelazeći jedan od težih dijelova rute s lakoćom. Stigli smo do vrha Grossglocknera, kojeg krasi veliki križ. Unatoč gužvi na vrhu, pronašli smo svoje mjesto za zasluženi odmor. Dan je bio savršen, pa nam se nije žurilo. No, kada je došlo vrijeme za povratak, put nas je vodio preko Kleineglocknera i poznatog dijela sedla između velikog i malog vrha. Iako izazovan, ovaj dio rute prošli smo bez poteškoća.

Spustili smo se natrag na ledenjak, ponovno postavili dereze i uputili se prema domu Erzherzog-Johann Hütte. Na platou prije doma konačno smo skinuli navez u kojem smo bili od prethodnog dana. Nakon kraćeg odmora i punjenja vode, nastavili smo strmom i zahtjevnom stazom prema ledenjaku Kodnitzkees, koji je bio mnogo pitomiji od prethodnog. Prolaz kroz pukotine bio je lakši, a staza nas je ubrzo vodila u dolinu prema autu, gdje smo jedva dočekali skinuti gojzerice i tešku opremu s leđa, te se zaputili kući prema Rijeci.

Grossglockner, hvala ti što si nam omogućio siguran uspon i povratak. Sigurno ćemo se ponovno sresti, možda s nekog od okolnih vrhova, diviti se tvojoj ljepoti.

Pišu članovi: Upon na Höhe Wand

by pdadmin | lip 25, 2024 | Pišu naši članovi

Autor: Dario Bercich

Subota 15.06.2024 Upon na Höhe Wand , Halsensteig vie Ferrata (Austrija)

U sklopu priprema za uspon na Dachstein planiranog ovoga ljeta, odlučio sam odraditi par laganih via Ferrata za kondicijsku pripremu.

Počeo sam sa Halsensteig, laganom via ferrata kategorije A do B. Vlakom smo stigli u Winzendorf , te preko mjesta i polja stigli do početka uspona. Uspon do ferrate je prilično strm, kroz sat vremena se stigne konačno do ferrate.

Ona je sama po sebi prilicno lagana, a više smo se umorili samim usponom. Također nije osobito dugačka, ali cijelom duzinom pruža predivne poglede na okolna brda i mjesta.

Već nakon prvog uspona na ferrati nalazi se jedno odmoriste sa stolom unutar stijene, gdje se skoro svi zaustave slikat, pojest nešto ili popiti. Na kraju ferrate moze se odluciti za odmor i okrijepu u jednom od dva planinarska doma, ovisno o smjeru silaska.

Mi smo se odlučili za malo strmiji silazak prema Piesting-u putem raznih stuba i mostića. Inače, Höhe Wand osim ferrate, je popularno mjesto i za slobodne penjače.