Autor: Edo
Svake godine planiram jednu uzbudljivu avanturu, a ove godine odluka je pala na Grossglockner, najviši vrh Austrije, visok 3,798 metara, smješten u veličanstvenim Visokim turama. Naš plan bio je popeti ga putem Stüdlgrat smjera.
Putovanje je započelo u petak nakon posla, kada smo krenuli prema Italiji kako bismo izbjegli gužve na tunelu Karavanke. Na samom ulasku u Italiju sjetio sam se da sam zaboravio nešto ključno – vreću za spavanje. Nije bilo druge nego se vratiti po nju, jer bez nje, ova avantura ne bi bila moguća. Nakon što smo se opremili, ponovno smo krenuli prema Nassfeldu, gdje smo prešli u Austriju i vozili se sve do Linza, odakle smo nastavili prema ishodišnoj točki – parkiralištu iznad doma Neues Lucknerhausa. Stigli smo kasno i odmah se spremili za spavanje u autu.
Sljedeće jutro, budimo se rano, spremamo opremu i pripremamo doručak – kajgana uz pogled na naš veličanstveni cilj. Krenuli smo stazom prema domu Lucknerhütte, gdje smo napravili kratku pauzu, a zatim nastavili prema domu Stüdlhütte. Ovdje se staze razdvajaju – jedna vodi preko ledenjaka Kodnitzkees prema domu Erzherzog-Johann Hütte, odakle se ide via normale na vrh, a druga preko ledenjaka Teischnitzkees, našeg odabranog smjera.
Nakon što smo se odmorili kod Stüdlhütte, krenuli smo putem Stüdlgrat-a. Put nas je prvo vodio strmom stazom do platoa pred ledenjakom, gdje smo postavili dereze, navezali se i krenuli ka našem cilju. Nakon prolaska preko ledenjaka, izbjegavajući pukotine, stigli smo do podnožja austrijskog diva. Uspon je bio dobro osiguran i lako se pratila staza sve do mjesta nazvanog Frühstück Platz. Ovdje smo odlučili bivakirati kako bismo doživjeli pravu planinarsku avanturu. Bilo je to iskustvo teško opisivo riječima, ali možda fotografije uspiju dočarati barem dio našeg doživljaja.
Noć je bila mirna, s povremenim buđenjima, kada smo mogli vidjeti svjetla čeonih lampi drugih planinara kako se kreću prema nama. Ipak, mi smo spavali do zore, a tada nas je čekao doručak – savršeno kuhana jaja, dva dana ranije, užitak nakon noći na visini od 3,550 metara.
Nastavili smo prema vrhu, prelazeći jedan od težih dijelova rute s lakoćom. Stigli smo do vrha Grossglocknera, kojeg krasi veliki križ. Unatoč gužvi na vrhu, pronašli smo svoje mjesto za zasluženi odmor. Dan je bio savršen, pa nam se nije žurilo. No, kada je došlo vrijeme za povratak, put nas je vodio preko Kleineglocknera i poznatog dijela sedla između velikog i malog vrha. Iako izazovan, ovaj dio rute prošli smo bez poteškoća.
Spustili smo se natrag na ledenjak, ponovno postavili dereze i uputili se prema domu Erzherzog-Johann Hütte. Na platou prije doma konačno smo skinuli navez u kojem smo bili od prethodnog dana. Nakon kraćeg odmora i punjenja vode, nastavili smo strmom i zahtjevnom stazom prema ledenjaku Kodnitzkees, koji je bio mnogo pitomiji od prethodnog. Prolaz kroz pukotine bio je lakši, a staza nas je ubrzo vodila u dolinu prema autu, gdje smo jedva dočekali skinuti gojzerice i tešku opremu s leđa, te se zaputili kući prema Rijeci.
Grossglockner, hvala ti što si nam omogućio siguran uspon i povratak. Sigurno ćemo se ponovno sresti, možda s nekog od okolnih vrhova, diviti se tvojoj ljepoti.