S buđenjem proljeća krenula je još jedna Mala planinarska škola u organizaciji PD Tuhobića, a prvi izlet je već iza nas.
S djecom vrtićkog uzrasta posjetili smo poluotok Prnibu u neposrednoj blizini grada Krka. Prešli smo veliku većinu šetnica na poluotoku, a najviše nas se dojmila šetnja u neposrednoj blizini mora.
Autobus nas je iskrcao kod male ali dražesne kapelice Sv.Lucija gdje počinje i obilježena staza kroz poluotok. Nakon otprilike 5 minuta hoda odlučili smo prvi dio planinarske šetnje odraditi lungomare. Po dolasku na plažu unutar kampa koji je tek u izgradnji (izgleda idilično) uslijedila je i prva okrijepa ili kako to naši malci oduševljeno kažu: „teta a kad ćemo jesti?“ trenutak. 🙂 Tad kreće vađenje hrane iz ruksaka, dijeljenje čokoladi i grickalica te igra na plaži – bacanje kamenja u more.
Dalje prolazimo cijeli obalni dio šetnice koji ide skroz do punte poluotoka Prniba a kroz nju smo imali prilike okušati se u različitim i djeci zabavnim aktivnostima, poput škrapinga, penjanja na kulama od kamena, koje su bile poput malih brdašca. Djeca su ovdje imala priliku upotrebljavati ruke i noge za penjačke aktivnosti, trenirati ravnotežu te grubu motoriku u cjelosti. 🙂 Cijelim putem izmijenjivali smo se u vodičkim aktivnostima gdje su nam djeca bila od velike pomoći, organizirali smo potragu za markacijama te smo pomno pazili da smo svi na okupu. Djecu je posebno zanimala karta puta koju su stalno htjeli gledati i držati u rukama kako bi mogli ustanoviti gdje se točno nalazimo i kamo idemo. Sam put nije prošao u dosadi ni ostalima koji su se zabavljali na razne načine: igravši nogomet s češerima, utrkama, skupljanjem i nošenjem vrećica za smeće sa štapom na leđima.
Nakon otprilike sat vremena hoda ne računavši odmore, stigli smo na drugu stranu poluotoka otkuda se vidi cijela Puntarska draga te otočić Košljun. Približili smo se i obali koju karakterizira gusto močvarno stanište pa nam je bilo vrlo zabavno bacati kamenje da vidimo kako propada. No kako je strah vrag a željeli smo ostati svi na broju, brzo smo se uputili dalje u nove avanture. 🙂
Zadnjih dva sata šetnice staza je od morske panorame prešla u šumsku, punom maslinika i kamenih prolaza. Djeca su se najviše zabavljala u vodičkim aktivnostima, traženjem životinja (vidjeli smo puno ovaca) te penjanjem na velika i čvrsta stabla masline.
I ne bi rekli istinu kada bi rekli da nije bilo i malo umornih na kraju, jer sveukupno smo prošli čak 9 km staze. U autobusu za nazad međutim nije bilo baš tiho, pjevalo se i razgovaralo sve do povratka kući. Tako da možemo doslovno reći da smo išli kući pjevajući 🙂 . I jedva čekamo sljedeći izlet!
