Kako nam je svakim danom ljeto sve bliže (vremenski gledano) iskoristili smo predivan topli dan za još jedan izlet Male planinarske škole. I možemo sa sigurnošću reći da je nadmašio sva naša očekivanja.
Početak avanture kreće iz malog sela Breza pa sve do atraktivne Šparožne špilje čiju smo posjetu djeci najavljivali već nekoliko dana.
Laganom šetnjicom po stazi (oko 7 km sveukupno) imali smo prilike brati šparuge, promatrati različito cvijeće i bilje. Radoznalo smo pregledavali srušena stabla u šumi a grane su opet bile poticaj za kreativnu igru. Vidjeli smo mravinjake i bube poštarice, bubamare i leptire a putem smo sreli nekoliko šetača i biciklista što nam dovoljno govori o prirodi oko nas koja se budi i poziva na igru.
Mnogo smo puta stali i odmorili kako bi se okrijepili jer je bilo jako vruće. Neki su veselo koračali dok je najmanjima bilo nešto teže. 🙂 Cijelim putem starija su djeca bila glavni vodiči a drugi su im pomagali u važnom i predanom poslu koji su s lakoćom usvajali. Vješto su čitali kartu i orijetirali se u prirodi pomoću nje. Pokazali su iznimnu želju za novim znanjem koju su odgajateji prepoznali i dali im priliku da to i ostvare.
Djeca su s nestrpljenjem čekala trenutak kada mogu isprobati čeone svjetiljke a kada je napokon taj trenutak stigao, neki su se malo čak i bojali nepoznatog. No to ih nije spriječilo da hrabro prebrode strahove i uđu s odgajateljima u špilju.
Sam dolazak pred špilju bio je čaroban. Smjestili smo se u dolinu na travnjak, nakon detaljne provjere ima li zmijica po putu. U špilju smo ulazili u manjim grupama radi sigurnosti i preglednosti a morali smo se i fino obući jer je unutra bilo baš brrrr. Ulazak je bio mračan i strm a potom je uslijedilo potpuno iznenađenje: špilja je bila obasjana “zlatnom prašinom”. Osim zlata bilo je tu i srebra i dijamanata pa ako se netko slučajno poželi vratiti neka učini to brzo dok ne nestanu 🙂
Osim siga i stalagmita koje smo imali priliku vidjeti svuda oko nas, jedan dječak je čak pronašao i kosti. Mašta nam je tu potpuno proradila…tko zna, možda tamo negdje iza spavaju medvjed, ili vuk.
Nakon dodatne igre u šatoru krenuli smo polako nazad u Brezu gdje smo još iskoristili priliku za kratku stanku i igru u predivnoj netaknutoj prirodi.
Bilo je predivno! Špilja nam je sa svojom atraktivnošću dala pravi izlet iz snova. Sigurni smo da će joj se djeca opet vratiti sa svojom obitelji i prijateljima.
