by pdadmin | lis 28, 2014 | Uncategorized
U nedjelju 26. listopada oživjela je Rebar. Mada u dvorištu grada, pred očima mnogih, brdo koje natkriljuje drašku dolinu i istočni krak obilaznice grubom silom utkan u nju, rijetko prima goste. A te nedjelje skupilo se na njegovu hrptu oko 250 planinara, pješaka, izletnika – od sedam mjeseci do 77 godina.
Rebar tu silnu navalu izletnika zahvaljuje planinarima Tuhobića koji su odlučili i potom uz pomoć grada i realizirali uređenje pješačkog puta od autobusne stanice na Podvežici do šterne u Svetom Kuzmu.
Dan lijep, pravi bronhi dan odmakle jeseni – sunčano s laganom na momente na visoravni i jačom burom. Došli su i pješaci iz Istre, planinari iz Zagreba, jedna je slovenska planinarka odgodila povratak u Ljubljanu samo da bi prošla okolicom Rijeke. Došlo je i desetak Dražana čije kuće Rebar i natkriljuje. Među mnoštvom skiupina mladih planinara, treći i četvrti razred OŠ Vladimir Gortan. Ovo im je prvi službeni izlet u sklopu Male planinarske škole. Došlo ih je 22-je, a s nekima i mame ili tate. Eto to je pravio smisao škole. Valjda nisu samo prvi mačići. Ma nisu.
Koliko će nam vremena trebati bilo je glavno pitanje na početku. Koliko, teško je reći zato svima odgovaramo između dva i tri sata. A dužina – oko pet, šest kilometara.
Krenuli smo malo iz 12 sati. Došli novinari, snimatelji (HRT, Kanal RI, Novi list), pa dok smo podijelili izjave oteglo se. Isprva kolona kompaktna, ali naravno, ne zadugo. Na spuštanju od podvožnjaka ispod obilaznice prema drugim Lukama već smo se podijelili u par grupa. “Metle” su zadužene, Mijolović i Hrženjak, dva iskusnika čuvaju začelje. Ines i Snježana vode Malu planinarsku školu. Boro iz PD Bakar je u sredini kolone sa svojim učenicima iz bakarskog Đačkog doma. Uglavnom Slavonci koji žele postati pomorci. Kaže Boro onako usput na jednom odmorištu – neki to i postanu.
Dok vodim cijelu tu “bitnicu” iza sebe gledam markacije. Na par mjesta nam je procurilo, na par mjesta bi trebalo dovaljati kamen i postaviti markaciju jer nedostaje, na par mjesta treba opet porezati kupinu koja ove godine raste ko luda… Na dva bi mjesta trebalo još malo podzidati, koze koje idu na ispašu na padine Rebra pokvarile su nam posao, ali – sve u svemu – staza je dobro uređena, sigurna i – što je najvažnije – zanimljiva.
U Lukama je malo blata, potočić teče, lišće močvarnog jasena već žuti i otpada. Prava idila jeseni koja se odužila. Uspon prema Vrutku – kolona je podijeljena u dvije – neki bi da ju podijelimo i u tri jer bi oni naprijed ali – tako je to u ovako velikim grupama, tempo diktiraju najsporiji. Na Vrutku prva duža stanka, okrijepa, neki piju vodu s izvora, pili smo ju i mi prije dva tjedna, dok smo obavljali zadnja čišćenja oko izvora i – bilo je OK, za sada. Par informacija o izvoru s naglaskom – zašto ga Hrvatske vode ili Grad Rijeka ne urede. Rijetko gdje se može na području velikog grada naći ovakav biser prirode – još netaknute, mada je pruga udaljena dvadesetak metara.
Od Vrutka kroz Gušć pa uzbrdo. Ovuda su nekada odlazili i svi koji su iz Rijeke kretali u partizane, a teta Ivka im je davala posljednje upute i vunene čarape, te ih upoznavala s vezom koja je došla po njih. Punkt. Kolone gaze uzbrdo putem koji pamti i bolje dane sve do odmorišta-vidikovca kojeg prozvasmo “Campus”. Jer je trsatski campus ispred nas ko na dlanu. Taj dio puta ima dvojake oznake i planinarske i šetačke. Treba sliojediti one oker bijele šetačke, jer planinarske vode prema Hrastenicama, prema Žeželiću koji ih je i postavio u nastojanju da spasi zaboravljene staze naših starih.
Na raskrižju za Hrastenice, Cernik i Sv Kuzam biramo Kuzam i okrećemo prema hrptu Rebri. Pod nama cijela Rijeka, pogledom se može obuhvatiti sve od Orehovice do Ćićarije, Učkem pod kojom blistaju Opatija i Lovran, Plomina, Cres, Krk, Lošinjska Osoršćica u daljini, nazire se i Rab a ilijevo stoji Velebit u svoj svojoj dužini. Nakon kilometar dva, otvorit će nam se i pogled na Obruč, pa sve do Tuhobića i Bakarskog zaljeva između kojih su polegli Hreljin, Praputnjak, Križišće, malo desno i Kraljevica…. Naviru mi taktovi Grubišićeve pjesme Del tebe što ju onako dobro pjeva Batifiaca – Che profumi, che colori, s čen san ovo merital…
Novi odmor na Točilima. Zapravo više prilika da još jednom uživamo u pogledu i sačekamo kraj kolone koju zatvaraju najmlađi planinari OŠ V. Gortan. Zadovoljni sumada umorni, jedu kao i uvijek čim se stane…Zavirio sam u par rusaka – ponijeli su sve što su naučili u školi da treba uzeti na jednodnevni izlet. Ante je ponio i “zamku”, nadam se da mu neće trebati! Već su sada zadovoljni izletom, ali cure sanjaju krafnu na kraju puta. Nabavili smo ih vrlo povoljno zahvaljujući pekarnici “Vojak” koja nam je dio donirala.
Od Točila nastavljamo protupožarnom cestom. Put je i dalje zanimljiv što se pogleda tiče, a sada je i znatno sigurniji jer je cesta dobra i može se po njih hodati bez problema. Luka i ja čak smo dogovarali, kad smo prvi puta markirali stazu, u kolovozu, kako bi bilo lijepo napraviti dva tri vidikovca. Mislim da ću to poduzeti narednih godina – mogli bi ih nazvati “Oči Drage”, poput onih Vinodolskih. Dalo bi to “Rebarskom putu” dodatnu atrakciju, a ne treba puno, malo suhozida, drvena ograda i malo šljunka… Kraj lokvice iznad Bošketa, dijela Rebri kraj Sv. Jakova (još jedan svetac) prolazimo bez zaustavljanja – treba ju očistiti – sva je u kupinama…
Spuštamo se u Sveti Kuzam – Vitoševo, u nedavnoj prošlosti. U bifeu “Zelena dolina” skuhali su nam čaj, tu su nas dočekale i krafne s Vojaka. Neki žure na autobus, po dobar dio djece dolaze mame ili tate, Snježana ostaje s njima. Dvadesetak najupornijih kreće prema Zibala po Kostrenskoj nstrani. Spuštamo se oko lokvice na trim stazu i onda mulijerom izgrađenom u drugom svjetskom ratu silazimo na Vrulju, joše jedan draški izvor s perilom. Bolje reći na ono što je od nje ostalo, jer točno preko uređenog izvora prošla je obilaznica. Hvatamo autobus na Sv. Jakovu.
Iza nas prekrasan dan, puno pozitivnog naboja, svi sretni i zadovoljni. Meni raste perje! Tuhobić je napravio još jednu pravu stvar i svi skupa možemo biti jako ponosni.
Damir
by pdadmin | ruj 4, 2014 | Uncategorized
PD TUHOBIĆ započinje s upisima u OPĆU PLANINARSKU ŠKOLU koja će s radom započeti početkom listopada (ili kada se prijavi 20 polaznika).
PRIJAVITI se mogu članovi PD Tuhobić kao i članovi drugih planinarskih društava s uplaćenom članarinom za tekuću godinu (2014). Ispunjenu prijavu (obrazac se nalazi na kraju poziva) pošaljite mailom na: 1komus@gmail.com ili donesite u prostorije društva: Delta 5, srijedom od 19,30 do 21,00 sati.
ŠKOLARINA: Prije početka škole polaznik je dužan uplatiti prvu ratu školarine u iznosu od 100,00 kuna. Ukupna školarina iznosi 200,00 kuna.
PREDAVANJA će se održavati jednom tjedno, srijedom od 18-20 sati. Škola će se odvijati kroz 20 sati predavanja i 4 izleta – praktični rad na terenu (3 jednodnevna i 1 dvodnevni izlet). Destinacije i datume izleta dogovorit će se tijekom predavanja.
PREDAVAČI u školi su licencirani planinarski vodiči, članovi HGSS-a, stručnjaci za pojedine specijalnosti (mateorologija, prva pomoć)…
ZAVRŠNI ISPIT I DODIJELA UVJERENJA (DIPLOMA) o završenoj Općoj planinarskoj školi održat će se sredinom prosinca u Planinarskom domu “Zamost”. Završni ispit sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela. Prije završnog ispita, ukoliko bude zainteresiranih, održat će se 2 sata pripreme (vježbe) za ispit.
DODATNE INFORMACIJE: 098 338 005 (Damir Konestra)
PROGRAM ŠKOLE
1 dio.
Uvod u školu, Povijest planinarstva i Planinarska organizacija u Hrvatskoj: 2 sata
početci i razvoj planinarstva, alpinizma, planinarskog skijanja, planinarska organizacija od osnutka do danas, kod nas i u svijetu;
ciljevi, struktura (planinarsko društvo, županijski i gradski savezi), HPS, članstvo (prava i dužnosti);
početci i razvoj, sekcije, djelovanje i uspjesi.
Pripreme za odlazak u planinu, osnovna planinarska oprema i prehrana u planinama: 2 sata
psihička i fizička priprema, izbor cilja, planinarska literatura, izbor hrane i opreme za turu, uključivanje u već organizirane akcije, higijena u planinama, planinarska fotografija
osobna i zajednička oprema, tehnička oprema, izbor opreme prema vrsti i težini uspona, održavanje i čuvanje opreme.
Poznavanje planina i zaštita prirode/ekologija: 2 sata
postanak, reljef, osnovni zemljopisni pojmovi, svjetska gorja (po kontinentima), hrvatske planine
uloga i zadaci planinara u zaštiti planinske prirode, zaštićeni objekti prirode, Zakon o zaštiti prirode, osvrt na rijetke i endemične vrste
2 dio.
Kretanje u planinama, planinarski putovi, planinarski objekti, planinarska etika*: 2 sata
– praktični rad na svim izletima
osnovna pravila za kretanje, uspon i silaz, tehnika, brzina, ritam, odmor i odmorišta, teren kojim se kreće…
priređeni i označeni putovi (markacije i markiranja), osigurani putovi i mimoilaženja, vezni putovi (obilaznice)
Vrste planinarskih objekata i pravila ponašanja u njima
• * o načelima planinarske etike govori se pri obradi svake teme
Opasnosti u planinama: 1 sat
objektivne i subjektivne opasnosti, otklanjanje i izbjegavanje opasnosti, signalizacija u slučaju opasnosti ili nesreće.
Meteorologija: 1 sat
– praktičan rad na terenu 2 sata
Čimbenici vremena (radijacija, temperatura, vlaga, tlak zraka, oblaci), atmosferske pojave, vremenske prognoze
Osnove fotografiranja, vrsta opreme, osvrt na otežane uvjete – hladnoća, vlaga, tama.
3 dio.
Orijentacija: 2 sata
– praktičan rad na terenu 12 sati
strane svijeta, približna orijentacija prema terenu, kretanje uz kartu i kompas, topografski znakovi, određivanje visine i profila terena, određivanje azimuta, određivanje koordinata, određivanje stajne točke.
4 dio.
Osnove speleologije: 1 sat
pojam speleologije, povijesni pregled, oblici u kršu (površinski i podzemni)
Osnove alpinizma i visokogorsko planinarenje: 1 sat
pojam i značaj, osnove alpinističkih tehnika,
Korištenje tehničke opreme: 2 sata
– praktičan rad na terenu – 8 sati
upoznavanje s opremom (pojas, klinovi i frendovi, užad, sponka, cepin, dereze), izrada čvorova, navezivanje na uže, kretanje u navezu, korištenje principa “tri čvrste točke” pri kretanju po strmom terenu
Bivakarenje – izrada bivka: praktičan rad na terenu 4 sata
specifičnosti dužeg boravka u planinama, skloništa, logorovanje i prinudno bivakiranje
5 dio.
Prva pomoć: 2 sata
smisao prve pomoći, nadziranje glavnih životnih funkcija, sprječavanje četiri glavne opasnosti (šok, krvarenje, gušenje, infekcija), ozljede i način pružanja prve pomoći, ozebline, toplinski udar, ozlijede uslijed grmljavine, uboda ili ugriza životinja
Osnove spašavanja i gorska služba spašavanja (HGSS): 2 sata
– praktičan rad (izrada nosila i pružanje prve pomoći) 4 sata
obavještavanje o nesreći, organiziranje spašavanja, transport unesrećenoga, ustroj i djelovanje HGSS-a
UKUPNO: 20 sati nastave + 40 sata praktičnog rada na terenu ( 5 dana terena)
Voditelj: Damir Konestra
PLANINARSKO DRUŠTVO T U H O B I Ć – RIJEKA
PRIJAVNICA ZA OPĆU PLANINARSKU ŠKOLU
IME I PREZIME:_________________________________
ADRESA:______________________________________
DATUM ROĐENJA:______________________________
TELEFON:_____________ MOBITEL:______________
E-MAIL:____________________________________
PLANINARSKO DRUŠTVO:______________________
DATUM PRIJAVE:____________________________
POTPIS POLAZNIKA:__________________________
by pdadmin | srp 22, 2014 | Uncategorized
OTKAZAN je izlet na Triglavska jezera – razlog premalen broj zainteresiranih. Triglavska jezera uklopit ćemo dogodine u duži izlet (4 dana) koji bi trebao za cilj imati uspon na Triglav.
UREĐENJE gradske šetnice od Svete Ane do Svetog Kuzma je započelo pregledom terena na području Drage – Gušć. Utvrđena je staza, dijelom će se morati čistiti od grmlja i drače, na nekoliko mjesta treba postaviti obavijesne table, a trebat će urediti i okoliš izvorišta Vrutak. Markiranje će početi brzo, čim se uskladi ekipa koja je preuzela na sebe uređenje te šetnice. Šetnica se mora otvoriti 14. rujna.
Pakleno – tvrdoglavost
PILA je kupljena! Nakon što smo zbog čišćenja puteva oko doma i pripreme drva “potrošili” dvije privatne pile naših članova, odlukom Izvršnoga odbora društva kupljena je pila – mala štilovka. Cijena 2560,00 kuna. Time je povećana imovina društva – sada uz brdo trofeja, 8 kompasa i velike snopove “specijalki” te dva troležajna šatora imamo i motorku!
by pdadmin | lip 5, 2014 | Uncategorized
Na Filozofskom fakultetu održana je 4. lipnja Redovita godišnja skupština PD Tuhobić. U nazočnosti većine članova prihvaćeni su financijski izvještaj i izvještaj o radu društva. Skupština je donijela i nekoliko zanimljivih zaključaka:
1 OSNIVANJE SEKCIJE pri studentskom sportskom društvu Filozofskog fakulteta
2 PROMJENA ADRESE SJEDIŠTA koja sada glasi: PD Tuhobić, Delta 5, 51 000 Rijeka – s obzirom da će PD Tuhobić zajedno s Dugom i Učkom koristiti zajednički prostor RPS-a.
3 SASTANCI SRIJEDOM OD 19 – 21 SAT
4 IZVRŠNI ODBOR JE DOPUNJEN tako da je na mjesto člana koji je prestao biti aktivan u Izvršni odbor ušao Dejan Šimić, predstavnik Sekcije FFRI-ja
Jedan od zaključaka je da PD Tuhobić mora povećati članstvo te raditi na tome da što više članova prođe Opću planinarsku školu
by pdadmin | lip 5, 2014 | Uncategorized
Na natječaju za sredstva Grada Rijeke PD Tuhobić se prijavio s dva projekta: šetnica Pehlin-Benčani i planinarska šetnica Vežica-Sveti Kuzam. Oba su projekta prihvaćena i za njih su nam odobrena sredstva.
Trasa:
Šetnica Pehlin – Benčani trasirana je tako da prolazi nekim od najzanimljivijih predjela na samoj sjevernoj granici gradskog područja Rijeke. Polazište je na okretištu linije br. “7” na Turkovom (Pehlin) a cilj je u Benčanima stotinjak metara na “teritoriju” općine Viškovo. Trasa može biti skrenuta i tako da završava u okviru gradskih granica, ali tada ne bi prolazila uz spomenik devetorici strijeljanih antifašista, a jedan od ciljeva nam je bio šetnicom obuhvatiti i to mjesto sjećanja.
MISTRAŽ
Od Turkovog prvih stotinjak metara vodi kroz naselja Pehlina: Turkovo, Raštel, Baretićevo. Šetnica potom prati stari put koji vodi do lokve Mistraž. To je jedna, ako ne i jedina sačuvana lokva na području Grada Rijeke. Druga je, koliko znam, mnogo manja i ljeti obavezno presuši, a nalzi se na brdu Rebar, poviše draškog zaselka Sveti Jakov i uz nju će proći naša druga šetnica. Lokva Mistraž danas je uređenja (možda malo i previše s betonskim obzidom), u njoj žive čak i tri kornjače (čančare), nemaviše automobilskih guma ni olupina, a oko lokve MO Pehlin uređuje klupe, stolove mjesta za piknik pa bi uskoro tu moglo nastati ugodno izletište.
ŠKURINJSKI POTOK
Nakon Mistraža spuštamo se blagom strminom prema koritu Škurinjskoga potoka. Nekada je obilovao vodom o ćemu svjedoči i kameni most od netesanog kamena. Šteta da u potoku nema vode, barem ne ovdje visoko, vjerojatno su izvorišta poremećena gradnjom kuća oko Vele straže i čestim miniranjima prije tridesetak godina. Potok, navodno još teže nizvodno od škurinjskih trgovačkih kompleksa.
PETRCI
Iz potoka se uspinjemo zapuštenim livadama koje su sada obrasle grmljem, akacijama a ponajviše kupinama prema Tibljašima iz kojih potom dosadnim stepenicama, ima ih bezbroj, ali nisu jako naporne, stižemo u Petrci, do autobusnog okretišta. Ali prije toga, na vrh stepenica treba zastati i uživati u prekrasnom pogledu na Riječki zaljev…
ŠUMA
Od Petrci idemo prema Kablarima, ali tek toliko da dođemo do kraja mjesta i potom okrećemo lijevo trasom dalekovoda. Tu je carstvo šparuga, to možemo posvjedočiti, a meni se čini da su tu rado viđene i sunčanice i pokoja druga gljiva. Što trasom dalekovoda, što pokraj nje, dolazimo do markirane staze koja od Kablara vodi prema Ronjgima i Halubajskim šetnicama. Skrećemo tom stazom dok nam Kablari ostaju desno. Nakon dvjestotinjak metara odvajamo se od staze i skrećemo na manji puteljak koji ulazi u šumu. Vrlo brzo spajamo se sa zapuštenim kolskim putom i nastavljamo njime sve dublje u lijepu šumu graba, jasena i primorskoga hrasta. Nekada su ovdje očito bile sjenokoše, danas livade sve više zarastaju sitnim raslinjem. Put nas kroz duboku šumu vodi do prilaza Benčanima. U jednom trenutku, prije ulaska u selo skrećemo na šumski put lijevo, a potom i na manji šumski odvojak desno te dooke vrtače u kojoj se nalazi spomenik – mjesto strijeljanja Pehlinarskih i Halubajskih antifašista 1943. godine. Stotinjak metara dalje i evo nas na “Petrolejskoj cesti”. Kraj puta. Tu blizu možemo doći do autobusne stanice i nekom od lokalnih linija vratiti se u grad, ili pješke natrag kao što smo i mi. Jer na Mistražu nas je čekao fažol s kobasicom, ukusan kako samo može biti, kojim nas je počastilo PD Tuhobić
OCJENA
Izvanredna šetnica za obiteljsku šetnju prirodom, šetnja za starije osobe, mlade koji ju mogu i pretrčati (ali tada se gubi draž lijepih pogleda i malih ali vrijednih detalja uz put).
Dio trase ispod dalekovoda između Petrci i Kablari
Za preporučiti!
by pdadmin | tra 5, 2014 | Uncategorized
Okupilo nas se podosta 15. i 16. ožujka u Zamostu. Vanja, Ranko, Zlatko (Komšija), Čemo, Dalibor, Goran i njihov prijatelj, Đelo, Ines, Damir, Mladen, Jadranka, Nedjeljko. Čistilo se grane i stabla što ih je ledeno nevrijeme pobacalo i polomilo oko doma. A čistilo se i nešto, hrpa gnjilih dasaka i polomljenog namještaja iz šupe, što nije imalo veze s nevremenom ali jest s uređenjem okoliša.
I učinilo se dosta. Očistili smo više manje svo drvo, uklonili hrpu gnjileži, čak smo priprem
ili za montažu i dva okrugla stola dobivena od koloturnika za žicu. A prikupilo se i oko 3 metra drva koja su uglavnom i rascjepana.
Tijekom akcije nije bilo ozljeda, potrošilo se oko 8 litara benzine i pripadajuća količina ulja, a jedino je stradala Đelotova “električna motorka” kojoj se razletio ventilator za hlađenje. Drva su ostala za složiti a cijela je ekipa zaradila jedan besplatni vikend u domu.
Više fotografija u galeriji.
d.k.
