Dani hrvatskih planinara na Učki 31. svibnja i 1. lipnja

Dani hrvatskih planinara na Učki 31. svibnja i 1. lipnja

Hrvatski planinarski savez i Planinarsko društvo Opatija pozivaju sve zainteresirane planinare na Dane hrvatskih planinara, koji će se održati 31. svibnja i 1. lipnja 2025. na Učki.

Planinarsko društvo Opatija, domaćin redovnog godišnjeg okupljanja hrvatskih planinara, slavi ove godine visoku 75. obljetnicu svojega djelovanja. Za planinare je pripremljeno mnogo zanimljivih planinarskih tura po Učki i Ćićariji. Više informacija o planinarskim turama i o samim Danima hrvatskih planinara na Učki možete pogledati u letku, koji je dostupan na adresi: LETAK DANI HRVATSKIH PLANINARA.

Središnje mjesto događanja I kamp bit na prostoru kod bivšeg Ininog odmarališta na Poklonu. Program svečanog otvorenja održat će se u subotu 31. svibnja u 9:30 sati, a odmah u 10 sati polazi se na vođene planinarske ture na Vojaku (1396 m). U poslijepodnevnim satima za sve sudionike osiguran je besplatan obrok te priređen zabavni program uz živu glazbu.

Pokrovitelji ovogodišnjeg Dana hrvatskih planinara su Primorsko-goranska županija, Grad Opatija, Općina Lovran, Turistička zajednica Kvarnera, Turistička zajednica grada Opatije te Istarski planinarski savez. Sve informacije mogu se dobiti od domaćina PD-a Opatija putem e-maila pd.opatija@hps.hr.

Pozivamo da se odazovete u čim većem broju, kako bismo zajedno uživali u planinarskom druženju na Učki.

NA TRAGU DOBRE PROŠLOSTI

NA TRAGU DOBRE PROŠLOSTI

NA TRAGU DOBRE PROŠLOSTI

Iza nas je 33 po redu (s velikim prekidom u nizu) Trofej Tuhobić – Otvoreno prvenstvo Rijeke, na kojem je sudjelovalo 16 ekipa iz tri države. 

Ocjena je svih sudionika da je organizacija Trofeja bila izvrsna, staza logično i efektno postavljena a kontrole tehnički zahtjevne, koliko i treba biti. 

Nakon podjele medalja dok su se slijegali dojmovi, neki se radovali a neki bili malo žalosni, ali svejedno zadovoljni sudjelovanjem u jedinstvenoj u Hrvatskoj utrci, čule su se i naravno “lovačke” i realne priče o doživljenom tijekom natjecanja. 

Najviše je pažnje plijenila priča o nestanku jednog člana novosadske ekipe, te priča o “Kontroli 2 – seniori”. Vladan se na kraju pronašao, uz pivicu s Draženom kraj Doma, a pronašla se na kraju i Kontrola 2.

Priča o Kt 2 – seniori

Tu je kontrolu najprije zapamtio Damir zbog probavnih teškoća kad se prvi puta obilazio teren. Onda smo ju zapamtili i po rascvjetalim božurima i sunovratima u njenu podnožju – pa smo poslali i jednu fotku Jose i Vojka u podnožju te kontrole, ne znajući svo to vrijeme da će postati “famozna”.

Posebno ju je zapamtio Vojko – dva puta je u nedjelju prije i poslije najecanja bio na njoj. A nije lako – autom do podnožja brda, pa onda 300 metara uzbrdo u gustiš bez puta – komentar: dogodine nećemo tako daleko i tako visoko!

Problem “Kontrole 2-seniori” skoro je doveo do odustajanja nekih ekipa jer – kontrole nema, žalit ćemo se, kako se ovo može dogoditi i uz druge slične komentare. Sve ih je presjekla naša seniorska ekipa: Doris Hrabrić Šimić, Larisa Grabar i Petra Remenarić  (na kraju treće) – na primjedbu kako kontrole nema naša im je Doris odgovorila: a mi smo ju našle (uz pomoć dečki iz Osijeka, hvala dečki!). I otišle cure dalje do medalje!

Na kraju sve je štimalo i svi su zadovoljni. Nitko nije imao primjedbe ni na rezultate koje su pažljivo prikupljale i obrađivaje Radmila i Sanja sa svojim programom za obradu rezultata. A nije lako – boduje se sve od vremena provedenog na stazi do cipela koje nosite.

Mnogo je posla odrađeno i iza kulisa, posla kojega se primjeti jedino ako nešto ne štima. A štimalo je sve unatoč “situacijama”. Jadranka, Goran, Ines, Vanja i Ranko te fotograf za vječnost Dejvi, odradili su taj dio za primjer. 

Moramo spomenuti i savršene kontrolore na pionirskim i jedne na seniorskoj kontroli – Branka, Rea, Sanja, Duško, Gordana i Goran, Danko i Joso te Miljana i nekoliko mama na 1. pionirskoj.

Rezultati

Rezultati su uglavnom očekivani ali neki plasmani zaslužuju pažnju: PD Bakar je došao s tri ekipe i dečki i cure su pronašli ukupno tri kontrole, ali i to je bolje od pulskih izviđača Uljanik koji su čini se promašili poantu pa na kontrolnom kartonu nisu imali niti jedne perforacije. Osim sindroma Vladanovo pivce i KT “-seniori, drugih problema nije bilo pa su rezultati kako slijedi:

PIONIRI

1. “Demonski pekmez”, PD Tuhobić 350 bodova (Tia, Robin, Jakov, Vanja)

2. “Svinjorozi”, PD Tuhobić, 329 bodova (Eva, Maša, Una)

3. “Burek sa smokvom”, PD Tuhobić, 281 bod (Ana. Viktorija, Sven)

JUNIORI – Svi PD Bakar

1. “Davor”

2. “Važ je naš

3. “1. BM”

SENIORI

  1. “JA-ČE”, Planinarski sportski klub Čelik Smederevo, 507 bodova
  2. “Azimutlije”, PD Zanatlija Osijek, 410 bodova
  3. “Sjeverne pletenice”, PD Tuhobić Rijeka, 378 bodova

VETERANI

  1. PD Zabukovica, 388 bodova
  2. “Iskuslije”, PD Zanatlija Osijek, 365 bodova
  3. “Busola”, PD Tuhobić Rijeka, 329 bodova (Vanessa, Dražen, Nenad i Gordana)

Zaključno

Ocjena ovogodišnjeg trofeja 4+ i tu smo negdje po izvedbi na tragu dobrih godina osamdesetih i nešto ranije. Naravno tada je bilo i do 170 ekipa (čitaj 510 natjecatelja) pa je organizacijski sve bilo teže i trebalo je više ljudi (jedan je samo bio zadužen da vozačima autobusa, bilo ih je i do 15 na Poklonu, pokaže gdje mogu i kako parkirati) ali sama staza i rezultati – na tragu najboljih. U svega tri godine nakon stnake uhodali smo novu ekipu (kojoj već treba pomlađivanje ako ništa za postavljanje kontrola) i postavili temelje organizacije- dalje je samo preslikavanje.

Hvala na kraju i Gogi i Arturu našima iz PD Opatija, domarima koji su nam omogućili da dom na Poklonu – opet ću reći – koristimo baš kao nekada.

A da smo na pravom putu dokazuje nam i dolazak promatrača iz Srbije (doveo ih je Gaga) da pokupe koji “tip” u pripremama za svoje natjecanje. A pobudili smo i interes u Hrvatskoj – PD Zanatlija iz Osijeka organizira na jesen svoj trofej ili kako će ga već zvati – došli su vidjeti kako to mi radimo i pozvati naše ekipe u Slavoniju.

Na kraju, što kaže reklama – neprocjenjivo – sjaj u oku Vanje kad mi je šapnuo: “prvi smo”!!!

Trofej Tuhobić 2025

Trofej Tuhobić 2025

Dragi prijatelji, planinarski pozdrav iz Rijeke!

S velikim zadovoljstvom pozivamo vas da sudjelujete na ovogodišnjem Trofeju Tuhobić – Otvorenom prvenstvu Rijeke u planinarskoj orijentaciji, koje će se održati u nedjelju, 25. svibnja 2025. godine, na području vršnih padina Učke i Parka prirode Učka, iznad Opatije. Start i cilj bit će kod planinarskog doma Poklon.

Natjecanje se odvija u konkurenciji klubova i planinarskih društava, a kao i prethodnih godina očekujemo sudjelovanje ekipa iz više zemalja regije. Prošle godine svoje su orijentacijske vještine odmjerile ekipe iz Hrvatske, Slovenije i Srbije – seniorsku pobjedu odnijela je ekipa “Čelik” iz Smedereva, dok su u veteranskoj kategoriji slavili natjecatelji iz Slovenije.

U privitku se nalazi Raspis natjecanja s pravilima i načinom prijave, pa vas molimo da ga proslijedite klubovima i društvima za koje znate da se bave planinarskom orijentacijom. 

Radujemo se vašem dolasku i sportskom druženju u planini, a već sada najavljujemo i iduće izdanje Trofeja u svibnju 2026. – kako biste ga na vrijeme mogli uvrstiti u svoje kalendare.

Srdačno,

Damir Konestra
Organizacijski odbor Trofeja

Vojko Obersnel
Rukovoditelj natjecanja

KRUŽNA STAZA – STAZAMA NAŠIH NONA

KRUŽNA STAZA – STAZAMA NAŠIH NONA

Tip stazeTuristička staza
IshodišteDvorac Frankopan Nova Kraljevica  STISNI ZA LOKACIJU
Duljina10,7 km
TežinaLagana
Opis stazePješačka staza pruža prekrasan uvid u putove kojima su se nekada kretale naše none. Kreće od dvorca Frankopan putem uz more u smjeru Bakarca. Staza je označena markacijama koje upućuju na smjer kretanja te nije zahtjevna. Duljina staze je 10,7 kilometara i pogodna je za sve uzraste!
GPX tragSTISNI ZA GPX TRAG

1. DVORAC FRANKOPAN
O najdavnijoj povijesti Kraljevice malo je zapisa. Poznato je da su najmoćniji srednjovjekovni
gospodari ovoga kraja, knezovi Zrinski i Frankopani, imali u svom posjedu i Kraljevicu. Oni su u 17.st.
izgradili dva feudalna dvorca. Oko 1650. godine sagrađen je i „Novigrad“, danas poznat među
stanovništvom kao dvorac Frankopan koji svojom ljepotom i položajem iznad samoga mora plijeni
pažnju čak i usputna prolaznika. Povijest dvorca zanimljiva jer i intrigantna budući da se upravo
unutar njegovih zidina kovala poznata urota Zrinsko-Frankopanska. Nakon sloma urote i pogubljenja
hrvatskih velikana dvorac je opljačkan od strane carske vojske te tako od nekadašnjeg unutarnjeg
bogatstva dvorca nije ostalo ništa. Prostor dvorca kroz vrijeme mijenjao je svoju namjenu i stanare,
bio je vojarna, bolnica, tamnica, u njemu su živjeli i radili isusovci, bio je i prostor sa radionicama, u
njemu je bila streljana, stanovi sa stanarima… Devedesetih godina grupa entuzijasta svraća pozornost
na važnost i ljepotu dvorca, u njemu se upriličuju kulturni programi i pomalo se započinje restauracija
dvorca. Sada je u njemu restoran, galerija, turistička zajednica, pjevačko društvo Zvijezda Danica,
plesni prostori za Dance Queen, uređen je prostor za muzejski postav posvećen brodogradnji i
ribarstvu, planira se uređenje Hrvatske kuće vina.
2. HOTEL CAROVO
Villa Carovo bila je obiteljski objekt, modreno uređena, sa vlastitim vrtom i kupalištem pred vilom.
Oglašavala se kao mjesto za odmor u Kraljevici pred gotovo 100 godina, navodeći kako je smještena u
romantičnoj uvali na ulazu u bakarski zaljev, sa električnim svjetlom, vodovodom u kući i barkom koja
je na raspolaganju gostima. Kroz vrijeme mijenjali su se vlasnici, uglavnom je njezina namjena bila
ugostiteljska.
3. ZATAKALE/ KLAONICA / GAJETANSKA GROTA
Zatakale/ Klaonica je pozicija na kojoj se nalazi lijepo zdanje koje se nalazi na poziciji uz more, na putu
koji povezuje Kraljevicu i Bakarac, ispod Kavranića. Ova je kuća bila početkom 20. stoljeća električna
centrala iz koje su strujom opskrbljivaoI hotel Liburnija izgrađen 1904. godine. Bila je tu i klaonica
stoke, bliže našem vremenu prostor u kojem su bile smještene prostorije ronilačkog kluba u prizemlju
i gostione na katu, danas je u njemu obrt za popravak kosilica i pila.
Gajetanska grota je velika kamena stijena koja izvire iz mora na kraju plaže Carovo. Legenda govori da
je na toj stijeni ribe lovio Gaetano i po njemu je dobila ime, danas i oduvije mjesto je s kojega mladi
skaču u more, u zimskim danima na njoj se odmaraju i suše gnjurci.
4. TUNERE – BAKARAC
Lov na tune i lov pomoću tunera postoji stoljećima i kao takav se zadržao na istočnoj obali Jadrana.
Pojam tunera u cijelosti se odnosi na sva sredstva i prostor na poziciji lova tune, čine ju straže, mreže,
ribarske kućice, sjenice za odmor, portići i stražarnice. Tunolov je u prošlosti Bakarca imao istaknuti
ekonomski značaj, ovdje su ribom zvali samo tunu, a ostale su se vrste nazivale svojim imenom.
Tijekom zadnjih godina restauriraju se neke pozicije sa stražama i postavljaju informativne ploče sa
objašnjenjima.
5. CRKVA SV. PETRA – BAKARAC
1906. godine na mjestu mjesne kapelice gradi se župna Crkva Sv. Petra Apostola.

6. CRKVA SV.TROJICE, STARO GROBLJE
Crkva Svete Trojice nekada je bila župna crkva Bakarca i Dola, danas pripada župi Križišće. Vrata crkve
otvaraju se tri puta godišnje, tijekom misnih slavlja : na dan Svete Trojice, na Dan sv. Roka, te na
blagdan Kraljice Presvete Krunice. Sagrađena je možda i prije 14. stoljeća i to na putu koji je
povezivao Hreljin s Bakarcem i Bakrom. Udaljena je od Bakarca 3 km, s desne strane teren se spušta
strmo prema potoku. Taj dio još i danas nosi naziv Potok iako se radi o bujici vode koja se strmo
spušta niz padinu i ulijeva u more na Bakarcu. O crkvi nisu nikada napravljena arheološka istraživanja,
prema zvonu koje je izrađeno u 14. stoljeću i legendi pokraj ulaznih vrata u unutrašnjosti crkve piše
da je zvono pripadalo crkvi Svetog Jurja na Hreljinu odakle je preneseno u ovu crkvu kada se Dol
odvojio od Hreljina u 18. stroljeću. Pretpostavlja se da je naručitelj izgradnje bila obitelj Frankopan.
Crkva je jednobrodna, sa dva ulaza, bez tragova zidnog slikarsta, ima škropionicu i na vanjskom zidu
za potrebe groblja. Iznutra je vrlo jednostavna, u apsidalnom dijelu je lavabo za potrebe liturgije,
dekorirana ljudska glava iz koje istječe voda. Originalno zvono iz ove se crkve čuva u Muzeju za
umjetnost i obrt u Zagrebu, novo je poklonila obitelj Rempešić 1989 godine, iz Trsta, zvono je u
zvoniku ali se rijetko oglašava.
Na travnatoj površini pokraj crkve mogu se vidjeti nadgrobni spomenici obitelji Švrljuga i Jakovčić, a
pedesetak metara dalje na putu prema Križišću nalazi se strao groblje. Ulazna vrata groblja u
nekoliko su navrata restaurirana ali je groblje zaraslo u šikaru. Čitav bi prostor trebalo istražiti i
zaštititi.
7. VIADUKT
Izgradnja viadukta kod Križišća jest u prometnom smislu rješenje kojim se obilazi mjesto, otvara
moćnost bržeg dolaska iz unutrašnjosti do mora ali znači i oduzimanje putniku prolazniku uživanje i
draž upoznavanja manjih mjesta u zaleđu primorja koja su nekada upravo živjela od te prometne
komunikacije. Naime, Križišće je i dobilo ime po položaju na sjecištu puteva koji vode s jedne strane
prema vinodolskoj dolini, s druge prema otoku Krku i Kraljevici, s treće u pravcu Gorskoga kotara ili
pak u pravcu Hreljina prema Bakru i Rijeci. Takvo je Križišće u razdoblju između 1920. i 1940. godine
imalo preko 40 poduzetničkih objekata.
8. MRTVAČEV PUT„MRTVAČKI PUT“
U davnim vremenima pokojnike su iz Kraljevice sahranjivali na Hreljinu, na
Gradini. Mrtvački bi lijes privezali za dugački kolac i dvojica bi ga u povorci
nosila uzbrdicom prema Gradini. To je bilo u vrlo stara vremena, kasnije, točnije
do 1796. godine zakapali su se na groblju dolanske kapelanije, kod crkve Sv.
Trojice, od 1796. Kraljevičani svoje posljednje počivalište nalaze na groblju u
Kraljevici. Još se danas čuje za naziv „Mrtvački put“ uski i zarašteni, strmi
puteljak koji vodi sa ceste iz Medomišljine u Gubac, a od tuda na Sv. Trojicu.

9. VRH, MIŽOLOVO
Kako su i ovi naši krajevi bili zahvaćeni Napolenovom vojskom, iz tih vremena s početka 19. stoljeća
ostala su djela i priče. Mižolov je tako prema jednoj priči dobilo ime po francuskom vojniku koji je
zalutao kada su Francuzi odavde bježali, i BANJ ponavljao mi solo ( ja sam sam ).

10. KAŠTEL ZRINSKI
Kaštel Zrinski ili Stari grad nalazi se u samom središtu grada sagrađen je u ½ 17. stoljeća o čemu nam
svjedoči izrađen grb obitelji Zrinski na grliću šterne u donjem dijelu kaštela. Kaštel ima dva dijela,

gornji, prostraniji, izlazom je povezan sa centrom grada, s vanjske je strane pretvoren u stambeno-
trgovački blok, preinakama izvorne gradnje koja je stilom ranobarokna, prostor je izgubio ključne
odrednice identiteta. U gornjem kaštelu šterna je podignuta u 2/2 18. stoljeća za potrebe opskrbe
pitkom vodom. Uokolo je čitav niz manjih prostorija koje su kroz vrijeme mijenjale namjenu i stanare,
to su mahom skladišni prostori, prostor sa kinoopremom, bila je tu smještena posada u vrijeme
gradnje fregata, kasnije razni obrtnici, radnici, časnici, bila je tu i konjušnica, točionica mjesnog
ugostiteljskog poduzeća, ljetno i zimsko kino. Tijekom ove godine dovršeno je uređenje gornjeg
kaštela, ponovo je popločeno kamenom i sada je u atriju sve prilagođeno za postavljanje pozornice i
mnoštvo stolica za ljetne priredbe i sve druge namjene.
U donjem ili malom kaštelu ambijent je sasvim drugačiji, komorniji, zatvoreniji, tu je grlić stare
šterne, atrij je okružen prostorima za stanovanje, župnim stanom i ulazom u sakristiju. Na ovaj je
prostor nadograđena crkva svetog Nikole biskupa.
Oba su prostora prilično stradala u savezničkom bombardiranju 1945. godine.
11. KIP SVETOG NIKOLE
Područje Kraljevice oduvijek je bilo poznato po pomorcima, pa je 2008. godine akademski je
slikar Josip Diminić izradio kip ovog značajnog svetca. Kip je postavljen ispred ulaza u župnu crkvu
Svetog Nikole. Kip ima posebno mjesto u srcima lokalnog stanovništa, a posjetiocima daje dašak
mira i ljepote.

12. BRODOGRADILIŠTE KRALJEVICA
Brodogradilište Kraljevica osnovao je 1729. godine car Karlo VI. Ono je kolijevka industrijalizacije i
razvoja gospodarstva Hrvatske, te stoga s pravom nosi epitet prvog brodogradilišta na istočnoj
obali Jadranskog mora, u Hrvatskoj.
Kroz gotovo tristo godina postojanja, brodogradilište Kraljevica je prolazilo kroz mnoge krize i
iskušenja, ali je opstalo zahvaljujući svojim djelatnicima, osiguravajući im posao i život, dok je gradu
Kraljevici i ostalim stanovnicima osiguralo ekonomski razvoj i napredak.

13. SKALE MONSINJORA LIKOVIĆA
U čast pokojnom župniku, mons. Miji Likoviću, Kraljevičani su, na inicijativu Župnog pastoralnog
vijeća 2020. godine, imenovali skale koje povezuju prostor ispred crkve Sv. Nikole i kraljevičku rivu
njegovim imenom. Župnik je u Kraljevici služio 45 godina, dobitnik je nagrade za životno djelo Grada
Kraljevice, a generacije vjernika pamte ga kao posvećenog pastira, skromnog, brižnog i poniznog, na
usluzi svojim vjernicima.