PLAN IZLETA RUJAN – PROSINAC 2017.

by pdadmin | ruj 10, 2017 | Uncategorized

PROGRAM IZLETA ZA  RUJAN –PROSINAC 2017.

16. 9. 2017. – BITORAJKA – RADNA AKCIJA I ROŠTILJANJE

OKUPLJANJE U VRATIMA 7:30

Na skloništu Bitorajka još je puno poslova.Naše društvo vrlo je angažirano na sanaciji skloništa pa smoodlučili u subotu 16. rujna zajedno s prijateljima iz PD Dedomir organizirati malu radnu akciju kojom bismo završili sve pripreme za pokrivanje aneksa krova- postavljanje klanfi za oluke, završetak zidanja spremišta za rezervoar vode, podmetanje lima za punjenje vodom rezervoara…

Cure bi  istovremeno ravnale limove kojima bismo zatvorili sve potencijalne uaze za puhove i druge „beštije“.

Posebna ekipa pripremala bi roštilj. Popodne – malo gljivarenja i povratak u „Furmana“.

19. 9. 2017. – DELNICE – FUŽINE (MLADI PLANINARI)

POLAZAK S KAMPUSA U 8:30

Mladi planinari OŠ V. Gortan (niži uzrast)s dva autobusa kreću put Fužina i Delnica. Dok prvi autobus bude u Delnicama u Popovićevom mlinu gdje ih čeka zanimljiv program, drugi će autobus stati u Fužinama. Idemo na poučnu šetnju jezerom uz pomoć broda na električni pogon. Oko 12 sati dvije će se grupe zamijeniti.

POVRATAK NA KAMPUS IZMEĐU 15:30 I 16:00 SATI

23. i 24. 9. 2017. – 5. PLANINARSKI GLJIVARSKI KOTLIĆ

DOLAZAK U ZAMOST DO 9:30 SATI

Prvi dio ekipe (organizacijski) okupit će se u Zamostu već u subotu 23. rujna. I veći dio dana provesti u potrazi za gljivama.

Ostatak ekipe s gostima dolazi u nedjelju. Očekujemo 10-tak ekipa i tridesetak izletnika koji će na neki od tradicionalnih gljivarskih izleta dolinom Kupe i Čabranke.

Popodne svi uživamo u delicijama iz kotlića i proglašenju najboljih kotlića.

8. 10. 2017. – BELA KOSA

POLAZAK S DELTE U 7:30

Idemo na izletkoji nije čest u planinarskim itenerarima, alije zanimljiv. Između ostaloga i zato jer je Bela kosa područje gdje padne prvi snijeg u našoj Županiji i gdje se snijeg najduže zadrži – najčešćedo sredine travnja, ali i kasnije.

12. 10. 2017. – STUDENA – RIMSKI LIMES (MALA ŠKOLA PLANINARENJA)

Mala škola planinarenja naša je sekcija za djecu predškolskog uzrasta. Izlet do Rimskog limesa zanimljiva je jesenska šetnja u kojoj će upoznati kako priroda izgleda ujesen, upoznat će neke jesenjske plodove, a vidjet će i ostatke zida starog gotovo 2000 godina.

15. 10. 2017. –SVETI BLAŽ (CRES)

POLAZAK IZ RIJEKEE, DELTA  U 6:30

Neki su uvjereni da će nam to biti posljednje kupanje ove godine, u moru. Možda, ali ako i ne bude uvjeta za „ugodno namakanje“ uživat ćemona putu kroz creske maslinike gdsje rastu masline od kojih se spravlja sigurno ponajbolje maslinovo ulje na svijetu. Potom ćemo s mjesta s kojeg su cresanke osmatrale pučinu u isčekivanju svojih pomoraca nastaviti donapuštenog sela Sv. Blaž (Vlaho) i jedne od najljepših plaža ne samo na Jadranu. Na livadi uz plažu pastće ikobasice na roštilj pače biti „veselja“.

POVRATAKURIJEKU OKO 20:00

22. 10. 2017. – GUSLICA – JELENC

POLAZAK S DELTE U 7:30

Jedan od onih svevremenskih izleta. Nastojat ćemo automobilima doći blizu početka uspona na Guslicu, kako bismo dobili na vremenu, jer dani su sve kraći a put je dug. Guslica je poznata po nekoliko puta devastiranom ex JNA objektu i doista je šteta da se nitko do sada nije pobrinuo da se devastacije onemoguće, stavljanjem objekta u neku (planinarsku) funkciju.

Put od Guslice do Jelenca zanimljiv je a predstavlja i dionekadašnjeg „Puta prijateljstva“  koji je  spajao naš Snježnik i slovenski Snežnik sve dok međudržavna granica nije zatvorila put.

3. 11. 2017. – REBAR – PARK MALIH PLANINARA (MŠP)

Mali vrtićari iz Male škole planinarenja počeli su uređivati svoj „landscape art park“ na Rebru s proljeća ove godine.Na ovom izletu planiramo nastavak radova na uređenju (izrada kamenog broda i još ponešto) a pridružiti  nam se mogu i stariji (košnja trave, doprema šljunka s vatrogasnog puta radi  izrate putića od eksponata do eksponata i sl.).

Umjetnički park nalazi se uz foto točku Rebar tuhobićanske transverzale pa je to i prilika onima koji nemaju fotku s tog mjesta da se priključe i spoje ugodno s korisnim.

Okupljanje je u Sv. Kuzmu odakle polazimo na Rebar. Satnica – naknadno.

5. 11. 2017. – TUNEL UČKA – SLAP –POKLON –VOJAK

POLAZAK S DEKTE U 8:00

Izlet kao stvoren za dvije grupe. A i B grupa s parkirališta ispred tunela polaze zajedno i idu istim putom prema Poklonu, ali tako da se obiđe veličanstveni slap na potoku Banina. Nadamo se da će potok imati vode i da ćemo slap vidjeti u punom sjaju. Nakon slapa slijedi put do Poklona gdje grupa B može ostati u domu ili može „odraditi“ šetnju do Stražice…

Grupa A i priključeni nastavit će do vrha Učke. Povratak je istim putom nakon osvježenja u domu kod Opatijaca…

11.- 12. 11. 2017. – MARTINJE U ZAGORJU

Nakon prošlogodišnjeg !Martinja“ u Kutjevu koje je svima koji su bili  još u sjećanju,ove godine odlučili smo pogledati kako to rade u Zagorju. Martinje ćemo povezati sposketom muzeju krapinskoga neandertalca u Krapini. Nakon jutarnjeg neandertalca slijedi popodnevna i večernja degustacija vina.

Povratak jenakon kasnijeg ustajanja u nedjelju uz neko „zavjetno“ poaninarenje.

18. 11. 2017. – VEPRINAC – POKLON – VOJAK (MLADII PLANINARI)

Idemo autobusom do Veprinca pa onda uzbrdo do Poklona.Nakon pauze i okrijepe nastavljamo doVojaka. Povratak je po zapadnoj strani vršnoga masiva i potom opet ili do Veprinca ili prema Lovranu. Ovisno o vremenu i raspoloženju. Izlet je ujedno vježba za pokretno logorovanje 2018. godine na Učki / Ćićariji.

23. 11. 2017. – KASTAVSKA ŠETNICA – MALA ŠKOLA PLANINARENJA

Mada su najmlađi, nekoliko sati hodanja uopće im nije problem. I njurgaju manje od nekih starijih. Kastavske šetnice ili dio Riječke obilaznice oko Kastvai Matulja naša su destinacija. U gradu Kastvu posjetit ćemo i muzej bačvarstva…

2.. 12. 2017. – MUDNA DOL – + MLADI PLANINARI

Nakon Triglava,Dolomita, Logarske doline zaslužujemo povratak u domaće okvire i jedan omage lijepoj stazi po kanjonu Mudne doli… Na izlet će s nama mladi planinari kojima će to biti dobra vježba i poticaj da se ukljule u penjačke telajeve s ciljem da ojačamo našu alpinističko penjačku sekciju.

9. 12.2017. – ŠUMA STRIBOROVA – MŠP POTRAGA ZA BLAGOM

Tradicionalna manifestacija –treći put za redom. Najmlađi u Šumi Striborovoj na Biviju tražeizgubljenu vreću Svetoga Nikole… Svake godine odazove se stotinjak djece i njihovih roditelja. Ugodn o druženje tijekom prijepodneva

10. 12. 2017. – ORLJAK (Ćićarija)

Ćićarija je zapravo prekrasna amismo vrlo rijetko u njoj. Izlet na Orljak stoga je pravi poticaj da sebolje upoznamo splaninskim lancem koji nam je najbliži i s jednim od njegovih najzanimljivijih vrhova s kojega se pružaprekrasan pogled na Istru.

16. 12. 2017. – KAMENJAK (PODHUM) – KLEK (Primorski) MLADI PLANINARI

Put je dosta ambiciozan, a problem je i u tome što od kada je autoput preko Kamenjaka nema autobusa. Stoga možda krenemo iz Podhuma, pa do Vele Peše i onda na Klek. Sudjelovat će starija grupa mladih planinara, oni koji u nogama već imaju 20 i više kilometara na dan. Dan je kratak pa će trebati biti i brz i učinkovit. Još jedna dobra vježba.

TRIGLAV 1. – 3. 8 – JOŠ JEDNOM USPJEŠNO

by pdadmin | kol 5, 2017 | Uncategorized

Vratili smo se Triglavu nakon dvije godine i ponovo s uspjehom. I ovoga puta bilo nas je iz više društava: Neda Turina iz Zavižana / Strileža, Ivan Mohač iz Dedomira, Iz Tuhobićapenjali su se Vanja i Ranko Blažić, Sanja Brnjac, te Ines i Damir Konestra, iz Čoplja s nama je bila Brankica “poštarica”, iz DugeRozalija Barbis i iz Platka Ivo Maljevac. I svi su stigli na vrh – neki prvi put, neki deveti put!

Krenuli smo dolinom Krma, preko Kurice do Konjskog sedla i potom na Planiku. Put zanimljiv, kao i krave uz korito s vodom. Pustili smo “poletarce” Vanju i Ranka naprijed da semeđusobno ne “poubijamo” s ritmom hoda, a ubrzo su naprijed krenuli i Moha i “poštarica”.  Ostatak je drobio kilometre u ritmu bluza…

Svi smo se ponovo okupili na prepunoj Planiki i krenuli upostelje već prije 20:00 -krenuli smo iz Rijeke u 05:00 pa je žurba za vodoravnom pozicijom razumljiva.

Ustajanje oko 05:20, spremanje,pa doručak u 06:00 – tad je bilaskuhana kava i – prema vrhu. U dvije grupe. Naši trkači preko Malog Triglava, a bluzeri preko Škrbine (Gorenska pot).

Sipar je dušu dao za jutarnje razgibavanje, apotom – plezalna pot! Dobro osgurana, ali čovjek uvijek ima dojam da su slovenci škrtarili na sajli. Ponegdje bi baš koji metar više dobro došao. Ali, uspješno se,poput macaklina,penjemo naviše. Čak i kad je počeo “roling stones show” u kaminu podno Škrbine. Tko nije nosio “ćeladu” postao je gorljivi vjernik – samo da mi nešto ne padne na glavu. Ć E L A D A !!!

S njom ili bet nje, eto nas na Škrbini. Dalje je malo lakše jer nema padajućeg kamenja, ali se promet udvostručuje jer nadiru oni iz pravca Doliča. Zajedno sad već u pravoj “zmiji penjača” grebemo po grebenu. Okrećem se – iza mene je Sanja, poručuje da ćemo o silasku razmišljati nakon štodođemo na vrh. Iza nje Ines, ona bi o silasku razmislilai prije konačnog uspona. Neda, kojoj je ovo četvrti pokušaj,prva tri su zbog raznih razloga propala, sa svim svojim proljećima u nogama, uspinje se postojano tehnikom starog znalca. Usput svi pomalo fotografiramo, ja ponajmanje jer ne vidim ništa na ekranu mobitela. Kasnije će ispasti da su i neki ponajbolji motivi propali jer sam ljudima odsjekao glave…

Na vrhu! Vanja Ranko Ivo i Branka nas već čekaju. Pada fotografiranje-za uspomenu – sa zastavom i za štos -spivom (5 eura -mala, 7 velika).Pristižu i Ivo i Rozi koja je već do vrha dobilažulj na prstu od stalnog “okidanja”.

I to je to!

Silazak je bio spor, oprezan- svi stalno govorimo kako je to najopasnija faza uspona (jest malo zvuči paradoksalno, ali tako je), pa zahvaljujući tom oprezu stižemo izvan slovenskog tajminga, ali svi u komadu i bez ogrebotine. (To će doći kasnije ali neću o tome).

Vanja i Ranko trče s vrha, jer sutradan moraju na delo, a ostatak ekipese spušta do Vodnikova doma-koji je u odnosu na Planiku – hotel s 5 zvjezdica. I ovdje ne naplaćuju vodu jer je ima u izobilju iz izvora poviše doma (uz put prema Bohinjskim vratima).

Ta Bohinjska vrata ćemo pamtiti po izuzetno nesigurnom početku silaska prema dolini Krme, tu bi 10 metara sajle tako dobro došlo, ali nelagodu uskoro otklanja stado divokoza s mladim jarićima…

Na poljani kod Gornje Krme zatvaramo krug i vraćamo se već znanim putom u dolinu. Završavamo posjet Triglavu na izvrsnom miksu štrukli u Kovinarskoj hiži nedaleko parkirališta.

Izvrstan izlet, uspješan uspon i ozarena lica na kraju. Što više reći!

D.K.

JOŠ JEDNA DOLOMITSKA BAJKA – TRE CIME DI LAVAREDO 1.-2. 7. 2017

by pdadmin | srp 11, 2017 | Uncategorized

Dolomiti su nam već, nekako, postali navika. Nije da smo svaki vikend na 3000 metara. Nije da svake nedjelje ručamo u nekom rifugiu ili penjemo neku feratu, stijenu…. Ne, držimo se mi postojano ovih naših prelijepih grota.Ali navika je eto postala svake godine otići jednom u Dolomite. S autobusom. Punim.

SUBOTA, 1. SRPNJA

Najprije meteorologija. Svi su pratili sve moguće meteo portale i na kraju – nismo bašbili sigurni kakvo nas vrijeme očekuje. Promjenjivo, s mogućom kišom u subotu popodne. U nedjelju – ljepše.Koliko ljepše? Bog zna, ako da. Ispalo je da smo malo kiše imali i u subotu i u nedjelju. Toliko da nas natjera izvaditi kabanicu uz ruksaka. A onda bi stala…

U autobusu društvo -raznoliko. Grupica feratjera iz Tuhobića, Strileža, Petehovca. Grupe “B” a pokazalo se da bi trebala i “C” bilo je ponajvišei opet od Senja, Krka, Crikvenice, Lokava, Rijeke naravno.

Krenuli smo u 5:00 ujutro pa nije bilo jako mrzovoljnih. Proračun je bio dobar. Ne prebrzo, s dovoljno stajanja, i etonas oko podna na 2330 metara nad morem. Parkiralište Rif. Auronzo. Prekrasan objekt s jošboljom “posadom”. Ljubazni, na usluzi, bez nametanja…kako treba. Tko je htio neštosmopojeli iz ruksaka – u dom sa stvarima još nismo mogli – i krenusmo… Đut rif. Locatelli i Toblinskog tornja. Tu je kraj njega i “B” cilj – Sasso di Sesto.

Put je laganica – 3 metra široka bijela cesta – sve do usputne stanice Rif. Lavaredo. Pišanje 50 centi. Nisu nam djelovali previše simpatično. A neznam zašto? Nismo ih mislim ništa ni pitali. Jesam zapravo na povratku,nešto za drugi dan i bili su – ljubazni. Opet-rif.mi nije sjeo. Al to je možda samo moje…opinion kako bi rekli po domaču.

Od rif Lavaredo idemo putem prema sedlu. Ugodna strmina, da se malonoge razgibaju.

Na sedlu puše… oblaka je sve više, zapravo postaju sve teži (tamniji). U daljini već vidimo klin Toblina kako se zabija u najniži oblak. Vanja sumnjičavo vrti glavom… Neznam kako ćemo, vreme baš i ni neko a bit će samo gore… komentira, a ja kliman glavom…

Do Locatellija stižemo za 20-tak minuta, više manje, a onda se rješavaju sve dileme. Pred samim domom počelo je kapati—

Vade se kabanice, Vanja i ja na kratkom vijećamu zaključujemo – nema smisla kliziti po stijenama -bit će dana za Toblin i Sesta. Pada odluka da se vraćamo.

Dokse dio ekipejoš presvlači,idem baciti zadnji pogled na nebo -ne nema šanse. Zapravo šanse ima, nije to tako strašno, ali nema potrebe. Ne moramo se opravdavati sponzorima ako se ne popnemo, ne?!

I dok ja tako gledam nebo i trčkaram pod nadstrešnicu da pospiješim one koji su zapeli s kabanicama negdje na pola leđa – dio ekipe samostalno odlazi…. Opa…! Što je bilo – pa netko je rekao da se ide… A sve iskusni planinari! A da je netko rekao dubimo na trepavicama?! Ili bacimo se s terase na pancadu?!

Na sedlu držim bukvicu,poslije su ju držali i meni jer da sam vikaoviše od potrfebe. Dobro, mislim da jesam, ali – sorry, ne?!

Par njih će me od tada mrko gledati, ali slušat ćeme kao vodiča do kraja izleta svi. I to je cilj.

Kako smo se vratili u Auronzo kišaje naravno prestaa,mi smo prenijeli stvari u do, rasporedili se po sobama (ali on hrčeeeee, a ja ne bih s njom, nego s njom) uz malokombinatorike i -čekali večeru.

Paoli sam javio da nas je za večeru tridesetak,ispalo jeda smo jeli svi.Neki samosuper maneštru od povrća (6eura) a neki i pečenku s mladim krumpirom (14 eura).Sve je bilo jako ukusno, da ne govorim o kolaču  (4€) kojije uslijedioi kojega su nekis guštom smazali, a drugi s još većim guštom gledali, ali ne smiju.

Na kraju nas je na večeri malo iznenadio naš šofer – u kanotjerici i kratkim hlačama, ali prebrodili smo i to. Za jedan dan bilo je dosta.

NEDJELJA 2. 7..

A drugi dan, u nedjelju, dočekalo nas je sunce, a po navišim  obroncima i malo friškoga snega od sinoć. Doručak kakv tko želi, s linije, i onda odnošenje stvari u bus.Rif.moramo napustitido 9:00 ami smo u to vrijeme na mulatijeri. U 8:00 krećemo. Jedno uru prekasno, alidoručak počne tek u 7 pa nismo baš imali izbora. DoLavareda idemo zajedno, aonda “A” (njih 8) ixe na mt, Paternoa mi ćemo na Croda Fiscalina.

Grupa “A” (Ako su lagali mene i ja lažem vas, kaže Đole)

Do podnožja ferate dolaze bez problema, a onda pčinje promet. Neka talijanska škola penjanja ili čega li, našla je baš danas na stijenu doći s onima najmanje uspješnima… Pa se uvjeravaju,pa razgovaraju,pa pokazuju, papokušavaju, pa ide,ali i neide, a onda ipak ide na potezanje (tako su mi rekli na časnu) i nekako idu uzbrdo. Ali sporo, sporo. Naši napreduju ko trolejbus u špici.Umjesto sat i pol, dva,potrošili su za do vrha više od tri sata..

A onda opet pimpljanje nizbrdo, jer onima štosu kočili uzbrdoide jednako sporo i nizbrdo. Ukratko, “A” grupa se popela na vrh Monte Paterna po dosta zahtjevnoj ferat i stigla u Auronzo malo prije 15:00

A grupa “B”? (Sad moram stat i skoknut neč obavit va grad pa ću nastaviti kad se vratim.)

Evo me. Odmahposlije Lavareda počinjemo se spuštati. Čini se da je putkoji je prečio sipar napušten. Ne preostaje drugo nego nizbrdo prema dolini svizaca. Čujem kako iza mene jadikuju kako ćemo na povratku svu tu nizbrdicu morati prijeći, ali kao uzbrdicu… Molim tiho u sebi svisce da se pojave -da makar malo dignu moral. I ddečki su odradili posao,jedno pet šest ih je došlo pozdraviti nas, ali kako u ovako velikoj grupi planinarenje uvijek ide uz ćakulanje (poslije se žale ds nisu mogli disati) to dajemo dovoljno vremena većem broju svizaca da se sklone. Ostaju samo “požarni” da nas osmotre i pozdrave…

Poslije svizaca uspon, ali ne pretežak do lijepog malog jezera Cengia. Od jezera opet uspon prema prijevoju koji će nas dovesti do hrpta s kojeg se prema sjeveru spušta put prema rif. Locatelli. MI za sada idemo po jednoj umjetnoj i oko 2 metra širokoj polici do Rif. Cengia.

Tu dio ljudi ostaje. Odmorit će se za povratak).Ostali idemopola sata uspona do Croda Fiscalina. Prolazimopored rovova i ostataka nastambi koje je koristila vojska u 1. svjetskom ratu. Put vodi i kroz dvadesetak metara dug tunel. Na momente prema sjeveroistoku se otvaraju procjepi u stijeni i provalije duboke oko 1000 metara. Impresivno. Uspon na Crodu nije zahtjevana vrh je “zelo razgleden”. Reć bi da je pogled s vrha veličanstven. S jedne strane kao nožem odsječena okomita padina  – već spomenutih 1000 i koji metar. S druge strane stijena koja se blago spušta prema jugozapadu… Vidimo desetke vrhova, ali i Monte Paterno gdje su naši penjači.

Povratak je bez zastajkivanja u domu jer već smo na knap s vremenom. Spuštamo se dugačkim siparom prema dnu grotlakoje nam je kad smo dolazili bilo svo u oblacima. Spust nije naročito naporan, mada je na momente gotovo okomit. Pri dnu polakose nagim smanjuje i potom prelazi u prečenje planinskih livada i sipara. Pod nama je jezero tirkizne boje s još uvijek živim velikim komadom leda u jednom dijelu. Polako se uspinjemo prema Locatelliju, a pred nama stri Toblin s jedne i niz stijena -kipova s druge strane sedla na kojemu je dom.

Nešto prije 15:00 eto nas u domu. Kratak odmor, hvatanje zraka i idemo prema Auronzu. Ali – pogađate. Opet kiša (u rif. Locatelli ove godine više ne idem… tamo stalno pada). Malo hoće, malo neće, pa oet hoćeneće… Ovog puta nema bjegunaca i hodamo – hm, nije baš u koloni jer oni za “C” grupu sve više zaostaju… Hodamo već sedam satii i o.nekima je to očito previše.  Počedkevamo se, koliko možem0.

Na kraju Auronzo – presvlačenje kraj autobusa. Četiri su sata. Premašili smo plan za dva sata. Krivi su svisci! Ali, naravno,kao i uvijek – isplatilo se svakog grama truda.

Povratak je brzinski – krenuli smo u 16:45, stigli u Rijeku oko 22:30. Zadovoljni i još jednom puni doživljaja iz Dolomita.

D.K.

PS

Nilda i Edi su bili metla drugi dan. Ča je to strašno -rekla mi je na kraju Nilda i onako me malo pogledala da mi ne pade na pamet opet…

LOGOROVANJA 2017 – ZA PET!

by pdadmin | srp 5, 2017 | Uncategorized

Logorovanja u Zamostu i Fužinama i ove su godine za polaznike Male planinarske škole trebala pokazati koliko su naučili i koliko su spremni na boravak u prirodi. I, pokazalo je to i jedno i drugo logorovanje, Malu planinarsku školu svi su polaznici logorovanja uspješno savladali.

U zamostu su se okupilimlađi iz Gortana i Zamećani koji su prošli prvu godinu Male planinarske škole.Zbog vremena koje nije baš bilo sklono više se spavalo u domu nego pod šatorima, ali ostatak logorovanja odrađen je – uspješno. Vježba orijentacije i izrade bivka na padinama Svete Gorre bila je vrlo dobra a posebne pohvale četvrtašima na odličnom bivku.

Izlet do izvora Kupe poslužio nam je kao demonstracija kretanja po različitom terenu, u koloni, ali i kao prilika da se upoznamo s različitim biljem od kojega je dosta ljekovitog i jestivog.

Zanimljivo je bilo i na izletu do izvora Gerovčice koju smo potom pratili sve do njena ušća…

Ostalo je i vre,mena za igru, kupanje uČabranki ali i za vježbu uzlova, nastavu iz meteorologije, opasnosti u planinama i druge teme. Posebno je atraktivna bila vježba spuštanja po strmom terenu (travnati “absailing” kako ju zovemo) koju su stariji htjeli ponavljati sve do ručka…

U Fužinama su se na trodnevnom logorovanju okupili najstariji polaznici Male planinarske škole…Iskusnici su sami kuhali, uredili logor, organizirali život.Madaim je to bilo prvi puta, a poslužilo je i kao uvertira u zahtjevnije logorovanje koje ih čeka u 2018. sve je prošlo OK. Čak i dugačka hodnja na vrh Tuhobićakoja je potrajala 6 sati tijekom kojih se prešlo dvadesetak kilometara.

Popeli smo se i na Preradovićev vrh, ali smo svakoga dana bili i na kupanju u Ledpeničkom jezeru. Sve u svemu logorovanje po – guštu… Za kraj – zanimljivost – posjet kaubojskom selu u kojem se snimao film o Vinetou…

Uostalom, kako je to ove godine bilopogledajte u foto galeriji (Galerija) a uskoroće biti dodano još slika i pokoji filmi.